Pilotne cijevi naširoko se koriste u raznim građevinskim projektima, od cesta i mostova do objekata za pročišćavanje vode. Postavljene pomoću posebnih zabijača pilota ili udarnih čekića, cijevi postaju dio temelja tla prije nego što ostanu pričvršćene na mjestu pritiskom tla. Cijevni stupovi imaju visoka strukturna svojstva, čineći montažu jednostavnijom i bržom. Čelik je obično materijal izbora; međutim, drugi oblici kao što su beton i drvo također se mogu koristiti za pilote. Polimer ojačan vlaknima (FRP) postao je sve popularniji materijal. Ne samo da je ovaj materijal jači od čelika, s puno većom vlačnom čvrstoćom i bez učinaka korozije, također je i lagan što transport i ugradnju čini puno jednostavnijima nego s tradicionalnim materijalima.
Probojnost pilota ovisi o njegovoj sposobnosti da se odupre bočnim opterećenjima i o tome koliko dobro funkcionira njegova interakcija između spiralnog dijela i tla; ova interakcija definirana je mehaničkim kontaktnim svojstvima koja uključuju normalno i tangencijalno ponašanje dodirnih površina. Ovaj članak nastoji procijeniti kako položaj utječe na nosivost spiralnih pilota s jednom pločom šuplje osovine korištenjem izraza ovojnice sloma; zatim se vrši usporedba između rezultata ove studije i onih pronađenih drugdje.
Čelični šuplji pilot 11 ima spiralnu izbočinu 13 koja se sastoji od okrugle ili pravokutne šipke koja ima približnu visinu od 20 mm, pričvršćena na kraju vanjskog oboda zavarivanjem preko dijela približne duljine koji je manji od 10 puta od njegovog promjera. Nadalje, unutarnja projekcija vijka najmanje dvostruko veća od dva puta većeg promjera može djelovati na povećanje potiska unutarnje stijenke pilota, a testovi probijanja su pokazali da se zahtjevi zakretnog momenta tijekom procesa mogu drastično smanjiti kao rezultat.
Proces uvrtanja također poboljšava brzinu probijanja dok skraćuje vrijeme potrebno za postizanje potrebne projektirane čvrstoće, povećava nosivost pilota i poboljšava nosivost zbog učinka vijka u pilotu. Da bi se postigao željeni učinak, izbočina vijka u pilotu treba biti fiksirana najmanje dvaput od promjera, pri čemu treba voditi računa o odabiru oblika i veličine na temelju performansi prodiranja i obradivosti. Vijčane izbočine također bi trebale biti smještene u nedostupnom dijelu pilota kako bi se minimaliziralo unutarnje trenje uzrokovano vijčanim izbočinama, čime se održava optimalna izvedba prodiranja pilota. Preporuča se umetanje pod kutom kako bi se maksimalno smanjio otpor probijanja.
中文简体
